LogoBanner

 

UTORAK, 21. 06. od 17 do 20h, CZKD

Učitelj neznalica i njegovi komiteti i Centar za ratnu traumu pozivaju vas na Dijalog „Veterani i umetnici/e“ koji će se održati u CZKD u 21.6. od 17 do 20h.

Dijalog se održava u okviru programa Dijalozi „Veterani i mladi“ koji Centar za ratnu traumu (CZRT) već treću godinu sprovodi u Srbiji. 

Ovaj specifični Dijalog koji zajedno organizuju CZKD i CZRT namenjen je umetnicima/cama. Iako su Dijalozi generalno usmereni na mlade ljude (17-25 god) ovog puta godine nisu ograničenje.

Pozivamo vas da se blagovremeno prijavite i učestvujete u ovom Dijalogu. Rok za prijavljivanje je petak 17.6.2011. Broj mesta je ograničen.

Molimo vas da svoje učešće najavite i dogovorite sa Noom Treister na:

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

064 3162 558

 

 

Šta je dijalog „Veterani i mladi“?

To je prilika da se mladi ljudi sretnu i razgovaraju s ljudima koji imaju iskustvo rata (ratni veterani) u delimično uokvirenom i facilitiranom dijalogu, odnosno u dijalogu koji ima postavljenu formu i osobu zaduženu da olakšava i usmerava proces razgovora. Kroz ovaj dijalog mladi ljudi dobijaju priliku da sa ratnim veteranima razgovaraju o iskustvima, stavovima, osećanjima, posledicama koje imaju veze sa ratom u ličnom, porodičnom, i širem društvenom smislu. Dobijaju priliku da čuju o tome šta rat znači za pojedinca i njegove bližnje, šta je ratna trauma, šta je „pobeda“, a šta „poraz“. Ali dijalog je i prilika da mladi govore o svojim iskustvima i osećanjima vezanim za skoriju ratnu prošlost i za ono što se danas oko nas u društvu dešava.

 

Koja je svrha ovih dijaloga?

Puno toga slušamo o skorašnjim ratovima preko medija, kroz dokumentarne i igrane filmove, od raznih analitičara i bezbednosnih stručnjaka, od istoričara i političara. Dosta toga i znamo o tim ratovima. Ali ono što čujemo je pre svega povezano s podacima, faktografijom (broj poginulih, stradalih, nestalih, izbeglih, spaljenih kuća...) ili sa ekstremnijim događajima (zločini, silovanja, ubistva civila...). Iako se i ovi podaci još uvek vrlo razlikuju između sebe (posebno kada se o njima govori kroz nacionalnu prizmu) većina ljudi ima svest o postojanju ovakvih događaja. Međutim, mi o ratu generacijama unazad slušamo kao o „zanimljivom“ muškom iskustvu kroz koje su prolazili naši dedovi, o nečemu kroz šta se brani država i narod, postaje heroj, nečemu što je izazov za „prave“ muškarce, i o nečemu što je uvek pravdoljubivo i dobro. Ono o čemu nemamo prilike da slušamo je sudbina pojedinaca i njihovih porodica u ratu. Pre svega, dok se glas direktnih žrtava posle rata donekle i može čuti, vrlo je malo prilika u kojima možemo čuti ljude koji su u ratu nosili oružje, one koji su ratovali. Ovo je prilika da se čuje: o tome zašto neko u rat krene, šta tada o tome misli, kako mu je dok rat traje, kako mu je posle njega, šta se za to vreme dešava s njegovom porodicom, čega se boji, čemu se nada, da li ima posledica...?

Dakle, svrha ovoga je da počnemo da slušamo jedni druge, da učimo iz iskustva jedni od drugih, da pokušavamo da se razumemo, da razvijamo kritičko mišljenje, da gledamo jedni na druge kao na važne i jednakopravne članove društva... A svrha je i da počnemo da dublje i smislenije razmišljamo o ratu, posledicama rata, nasilju, predrasudama, mržnji...

 

Zašto veterani?

U Srbiji ima najmanje 500 000 veterana iz ratova koji su se odvijali od 1991. do 1999. godine.

Veterani imaju iza sebe iskustvo rata, iskustvo ekstremnog nasilja, nešto što je samo po sebi neprepričljivo i neprenosivo, a nema ni potrebe za njegovim sveukupnim prepričavanjem. Ali veterani imaju iskustvo koje većina nas nema (a nadamo se da ga neće ni imati), o kome žele da govore, i o kome imaju šta da nam kažu. Puno toga možemo naučiti iz ovog razgovora sa veteranima o nasilju, spirali nasilja, posledicama nasilja, o ratnoj traumi i njenim posledicama, o stavovima i promenama stavova.

Veterani su u Srbiji posle minulih ratova gurnuti na društvenu marginu, pre svega oni kod kojih je taj identitet jasno izražen i finansijski tereti državu (ratni invalidi, osobe koje boluju od PTSP-a („vijetnamskog sindroma“)...). Država i društvo na njih često gledaju kao na teret ratova u kojima uglavnom „nismo učestvovali“ i posmatraju ih kao posledicu rata i potrošače socijalnih delova budžeta.

Međutim, mnogi veterani imaju potrebu da budu korisni društvu i njegovoj izgradnji danas, žele da svoje iskustvo konstruktivno upotrebe u društvu kroz razvijajanje kritičkog odnosa prema ratu i nasilju kod mladih, kroz prevenciju ratova i nasilja i anti-ratno delovanje uopšte.

Ovi dijalozi su zato prilika i za veterane i za društvo da naprave korake ka integraciji jednog od svojih segmenata na konstruktivan i koristan način.

 

Kako izgleda dijalog?

Sedimo u krugu, svi/e zajedno, petnaestak učesnika/ca, trojica veterana, voditelj.

Upoznamo se.

Razgovaramo. Postavljamo pitanja i slušamo odgovore.

Traje od 2,5 do 3 sata.

Ukoliko želite, možete pogledati kratki film koji govori o Dijalozima u Srbiji.

 

Ko smo mi (Centar za ratnu traumu - CZRT)?

Mi smo grupa ljudi, neprofitno udruženje koje radi na prevazilaženju ratne traume u društvu trudeći se da konstruktivno upotrebi ratna iskustva veterana i proizvede kvalitativnu promenu društvenih odnosa post-ratne Srbije i regiona.

Centar za ratnu traumu svoju misiju vidi kao Izgradnju mira na Zapadnom Balkanu kroz ublažavanje psihičkih posledica ratova na pojedinca, porodicu i društvo i konstruktivnu upotrebu ratnog iskustva u društvu.

Više o Centru i programima koje sprovodimo možete videti na www.wartrauma.org