LogoBanner

(25. 10. 2011) 

Univerzitet u Beogradu konačno je javnosti pokazao svoje pravo lice. Počevši od države koja bira studente sa kojima će „pregovarati“ o unapred dogovorenim zahtevima, preko rektora Branka Kovačevića koji poziva državu da blokade Filološkog i Filozofskog fakulteta okonča „milom ili silom“, do profesora koji, braneći navodne interese onih studenata koji tobože žele da da idu na predavanja, i cinično se pozivajući na pravo na slobodu kretanja, cepaju plakate, fizički nasrću na studente u blokadi, i zaključavaju njihove stvari u okupirane učionice. Nekadašnji „progresivni intelektualci“ zloupotrebljavaju medijski prostor ne bi li zaštitili državu i povezali studentske proteste sa opozicionim partijama. Sve navedeno, naravno, praćeno je konstantnim i upornim obmanjivanjem javnosti o broju i odlikama studenata o blokadi – „njih petnaestak“, nasilnici, narkomani, huligani, anarhisti, komunisti, desničari – kao i navodnom ispunjenju zahteva od strane Ministarstva prosvete i nauke, Univerziteta i fakulteta. Klasična tehnika – zavaditi studente među sobom –upotrebljena je upravo ovih dana, kada su profesori, predvodeći studente koji navodno hoće da posećuju predavanja, snimali njihove maltene iznuđene izjave o slobodi kretanja. Od toga nema dalje.

 

 

 

Podsetimo se o čemu je ovde uopšte reč.

 

Studentski protesti počeli su 6. oktobra sa četiri jasna zahteva:

 

1. 48=budžet – zahtevamo da svi studenti i studentkinje koji su osvojili 48 ESPB bodova dobiju status budžetskog studenta, s obzirom na činjenicu da opterećenje studenata nije realno iskazano; dakle, mi ne tražimo oslobađanje od plaćanja školarine samo za ovu godinu ili nešto slično – tražimo SVA prava koja budžetski studenti imaju po Zakonu;

 

2. Vraćanje apsolventskih rokova i staža – zahtevamo da se studentima/kinjama koji nisu neposredno po završetku slušanja predavanja sa poslednje godine studija položili preostale ispite omogući da iste polažu svakog meseca, bez vremenskog ograničenja za polaganje ispita i bez ikakve nadoknade;

 

3. Ukidanje rangiranja – zahtevamo ukidanje postojećih kvota koje propisuju da samo određeni broj studenata koji su ispunili uslov za dobijanje statusa budžetskog studenta to i ostvare; svi studenti/kinje koji ostvare uslov MORAJU biti na budžetu;

 

4. Školarina na tri minimalne plate – zahtevamo da se visina školarina na svim državnim visokoškolskim ustanovama zakonski ograniči na iznos od tri minimalna mesečna primanja.

 

 

 

Kontekst u kome se plasiraju ovi zahtevi je jasan:

 

(a) država godinama ne izdvaja za visoko obrazovanje dovoljno sredstava na koja se sama obavezala shodno Zakonu o visokom obrazovanju

 

(b) usled navedenih okolnosti najveći izvor prihoda fakulteta koje je država trebalo da im obezbedi postaju školarine

 

(c) ne postoje realni kriterijumi za formiranje cene školarina, već se one određuju paušalno i to onako kako odgovara profesorima, tj. profesori sami odlučuju o visini svoje plate, jer plata zavisi od visine školarine.

 

 

 

Nakon što je Ministarstvo danima ignorisalo i odbijalo da primi zahteve studenata, pod izgovorm da studenti u protestu nisu „legitimni predstavnici“, plenum studenata/kinja Filološkog fakulteta donosi odluku o blokadi. Nasuprot studentskim parlamentima, čija je korumpiranost već opšte mesto, plenumi su direktno-demokratskim studentskim sturukturama na kojima pravo prisustva, učešća i glasanja ima svako ko je zainteresovan za teme koje se razmatraju. Ovaj iskaz samoorganizovanja zastupa otvorenost nasuprot zatvorenim sastancima studentsko-političkih elita, inkluziju naspram isključivanja „nekompetentnih“ i transparentnost nasuprot skrivanju odluka, dokumenata i učesnika/ca. Nasuprot jezivom odgovoru državnih i univerzitetskih vlasti, te njihovih „nezavisnih“ intelektualaca, sve veći deo javnosti i alternativne kulturne scene ovih dana upućivao je i vrlo konkretnu podršku studentskim blokadama.

 

 

 

Alternativni edukativni programi Oslobođenog Filološkog i Oslobođenog Filozofskog fakulteta odigravaju se na dnevnoj bazi, a podršku im daje i sve veći broj kulturnih, umetničkih, aktivističkih organizacija i kolektiva, ali i jedan deo profesorske zajednice.

 

 

Zahvaljujući blokadi, fakulteti su konačno ispunili svoju svrhu, postavši mesto samoorganizacije i samoobrazov